Pavle Apolonovic Rovinski poznati naucnik (slavista, etnograf, geograf i istoricar), publicista i bibliograf, strastveni svjetski putnik, svojim naucnim, žurnalistickim i publicistickim saopstenjima o južnoslovenskim zemljama, posebno o Crnoj Gori, mnogo je doprinio upoznavanju ruske i svejtske javnosti sa mnogobrojnim pitanjima vezanim za problematiku niza naucnih disciplina kojima se bavio.

Rovinski je roden 26. februara / 15. marta 1831. godine u selu Gusevka - Saratovska gubernija, u imucnoj plemickoj porodici. Naslijedio je ogromno imanje sa 55 kmetova, sto mu je , pored ostalog pružalo povoljne mogucnosti za skolovanje.

1842. godine, sa odlicnim uspjehom zavrsava Saratovsku gimnaziju koja je uživala veliku reputaciju tako da su njeni abiturijenti stupali na univerzitet bez prijemnih ispita, sto je bio slucaj i sa Pavlom Apolonovicem. Tako on upisuje studije na filozofskom fakultetu Kazanskog univerziteta.Studirao je slavistiku kod cuvenog ruskog filozofa Grigorovica. Jos kao student mnogo i vise od toga je obecavao. Za taj izvanredni uspjeh na studijama dodjeljuje mu se zlatna medalja i sa zavrsenim fakultetom je zadržan na katedri ruske slavistike. Za kratko vrijeme je okoncao postdiplomske studije i krajem 1857. godine dobio titulu magistra nauka. Odmah nakon toga je prijavio doktorsku disertaciju "Drevni period ruskog jezika". Godine 1904. na Kazanskom univerzitetu mu je dodijeljena titula doktora slovenske filozofije.

Godine 1856. P. A. Rovinski je zasnovao porodicu. Neko se vrijeme bavio poljoprivredom gajeci duvan i cvijece. To je bila samo kratka "pauza" na njegovom životnom putu. Poslije reforme iz 1861. svoju zemlju je podijelio seljacima, a veoma je malo ostavio sebi za vlastite potrebe. Bio je aktivni clan konspirativne revolucionarne politicke organizacije "Zemlja i volja". Radi lakse i efikasnijeg djelovanja u narodu opredijelio se za etnografiju, za proucavanje narodnog života.

Buduci, "po prirodi" strastveni putnik, svoja putovanja pocinje u cilju kompletnog izucavanja narodnog života, jezika, književnosti, umjetnosti, istorije , stepena prosvijecenosti.

Prvo njegovo putovanje bile su Ceske zemlje, a zatim stvara "Plan putovanja po slovenskim zemljama" i najvise vremena provodi u Srbiji. Po povratku iz Srbije odlazi u Svajcarsku, a zatim ga nemirna priroda i radoznali istraživacki duh odvodi u daleki Sibir. Kako je sam govorio : "putavanje je moja misija". Bilo je to njegovo geslo. Svuda su ga rado prihvatali. Rezultate svojih istraživanja saopstavao je u naucnim institutima.

S proljeca 1878. godine Roviski je dobio sansu da ponovo službeno otputuje na Balkan. Redakcija Novog vremena ga je uputila kao svog dopisnika u Bosnu.U Bosni ostaje kratko i javi mu se ideja da posjeti Crnu Goru.

Pavle Apolonovic se pocetkom maja 1879. nasao u Crnoj Gori, gdje ce, s manjim prekidima, provesti blizu 27 najboljih stvaralackih godina.

U cilju neophodnih terenskih istraživanja i pribiranja autenticne grade i izvora, Rovinski je prokrstario Crnom Gorom, uzduž i poprijeko, uglavnom pjeske, sto mu je omogucilo da prouci razne vidove narodnog života. Njegov istraživacki rad i afinitet, sirka kultura i visoka humanost obezbjedivali su mu laki kontakt sa ljudima .Hronicar je zabilježio o Rovinskom : "Kada bi stigao koju Crnogorku uprcenu, gdje pociva, on bi joj breme uzeo (ponekad bi to bila i kolijevka) i nosio, i ako bi se ona uzalud protivila". Pomagao je bolesnim i nevoljnima; davao je savjete i mirio zavadene.U narodu je postojala izreka, kada je nesto delikatno trebalo rijesiti: " To može jedino Pavle Rus", kako su ga iz miloste nazivali .Odista, i ukratko receno : bio je drag i dobrodosao gost u svakoj kuci crnogorskoj. Toliko se on bio srodio, saživio sa Crnom Gorom, zadobio postovanje i ljubav Crnogoraca, da se - kako je s pravom primijetio jedan od njegovih biografa tesko može zamisliti da ce ikada vise neki stranac ostati u tako lijepom sjecenju kod crnogorskog naroda.

Dakle, to je Rovinski zaslužio i svojim viseslojnim kulturno - prosvjetnim i naucnim djelovanjem. Aktivno je ucestovao u kulturnom - prosvjetnom javnom životu crnogorskom. Umnogome je njegovom zaslugom uspjesno proslavljena 1893. godina 400-to godisnjica Crnojevica stamparije, na Cetinju i na Obodu. Bio je na celu Odbora za proslavu te velicanstvene južnoslovenske i slovenske manifestacje. Uzimao je aktivnog ucesca u radu Cetinjske citaonice , koja je imala visestruko plodnosnu aktivnost, i ovu citaonicu, tj. biblioteku i citaonice sa bibliotekama formiranih 1881. u Nikscu i Baru , darivao je znacajnim brojem knjiga.Bio je jedan od inicijatora podizanja najstarije pozorisne kuce u Crnoj Gori " Zetskog doma" (1884. - 1888.); jedan od aktivnih ucesnika i sagovornika na poznatim " Cetinjskim besjedama" - u to vrijeme - u pravom smislu narodnog univerziteta, održanog u vidu vecernjih sjela u "Lokandi". Doprinosio je radu redakcijskih kolegija pojedinih casopisa i listova sto su u to vrijeme izlazili na Cetinju i u Crnoj Gori, saradujuci u njima.

Odredivan je od zvanicnika da docekuje ugledne goste na Cetinju i prati strane naucnike prlikom njihovog proucavanja Crne Gore. Rijecju, ucestvovao je u svim važnijim kulturno - prosvjetnim manifestacijima i pregnucima na Cetinju i Crnoj Gori uopste.

Rovinski se od dolaska u Crnu Goru , do potkraj života intezivno bavio naucno istraživackim radom o Crnoj Gori , sto iznosi preko 30 godina , ili veci dio jednog plodnog radnog vijeka. Njegova naucna radoznalost i preokupacija zadiru u vise naucnik disciplina: geografiju, arheologiju, istoriju, etnografiju, folkloristiku, filozofiju, filologiju, književnost, speleologiju, botaniku, bibliografiju itd. Rezimirano receno, Rovinski se bavio kompleksnim proucavanjem Crne Gore. Napisao je brojne studije, rasprave i clanke o Crnoj Gori i objavio ih u raznim crnogorskim, srpskim i perodicnim publikacijama.

No svakako, najznacajnije, životno djelo P. A. Rovnskog koje je rezultiralo kao plod njegovog decenijskog kompleksnog izucavanja Crne Gore, je kapitalna visetomna edicija "Crna Gora u proslosti i sadasnjosti". Dao je i originalnu periodizaciju istorijskog razvitka Crne Gore, sto mora uvažiti i savremena istoriografija.Posebno je obradio drustvenu organizaciju , državni život (1815 - 1907), porodicu, kucu, namjestaj, nosnju,ishranu, privredni život, obicaje, pogled na svijet Crnogoraca i mnoge druge osobine njihove materijalne, duhovne i socijalne kulture. Posebnu knjigu je posvetio narodnom stvaralastvu u krajevima u koje Vuk Karadžic nije dopirao. U posebnom tomu obradio je arheologiju Crne Gore. Treba spomenuti i njegovu vrijednu monografiju o Petru II Petrovicu Njegosu, koja je 1967. prevedena u izdanju cetinjskog "Oboda".

Kapitalno djelo Rovinskog je od velike koristi za nasu nacionalnu kulturu i nauku.Crnu Goru je smatrao svojom drugom domovinom i tako jednom prilikom kaže: "Tamo mi je ostalo sve cime je živjelo i kucalo moje srce sto se nicim ne da dopuniti ni zamijeniti".